Božji posao

„Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.” (Iz 42, 1)

Naše današnje obiteljske situacije nam govore o šarenim bojamanašeg društva. Promatrajući to danas možemo imati dojam da je nasilje postalo način na koji čovjek želi živjeti. Nasilje na političko-društvenoj razini, razni ratovi po svijetu, internetska
nasilja, nasilja po našim obiteljima, nad ženama, među mladima, djecom... No, najžalosnija je činjenje nasilja u nekim religijama u ime Boga.
Kada promatramo rođenje našeg Gospodina, znamo da je uzeo put malenosti, krhkosti i poniženja. Nije dao prostor nasilju. Njegov govor uvijek je bio prožet ljubavlju, dobrotom, sućuti. Njegova logika je, dakle, nenasilna. Mnoge su obitelji shvatile i posvojile tu logiku.
To se odražava u njihovom životu i u životu njihove djece. Ako je druženje s Bogom izvor pozitivnog rasta u čovječnosti – jer kršćanstvo ne nudi negativno ni nasilno – danas je pomalo neshvatiljivo da je kršćanski odgoj kroz vjeronauk i katehezu postao
upitan i osporavan.
Budućnost djece uvelike ovisi o tome te da ne čini čovjeka čovjekom samo materijalni uspjeh, već je jako bitna i duhovna dimenzija.
Jedan osmogodišnji dječak, želeći obrazložiti svoju vjeru, o Bogu piše: „Najvažniji Božji posao je stvarati ljude. Kad neki čovjek umre, on na njegovo mjesto postavi drugoga da se brine o životu na zemlji. Da si olakša posao, Bog ljude stvara kao novorođenčad, a kako ne bi gubio dragocjeno vrijeme, povjerava ih njihovim tatama i mamama da ih oni nauče govoriti i
hodati. Mislim da je to jako dobar sustav. Drugi važan Božji posao je uslišavati molitve. Bog sve vidi, sve čuje, svugdje je prisutan i zbog toga je jako zaposlen, stoga ne biste trebali roditeljima dosađivati i moljakati za one stvari za koje su vam rekli da ih ne možete dobiti. ”
„Ateisti su ljudi koji ne vjeruju u Boga. Mislim da takvih nema u našem gradu, barem ne među onima koji dolaze u crkvu. Isus je Božji Sin i on je činio gotovo nemoguće: hodao je po vodi, činio čuda i govorio o Bogu ljudima koji ga nisu željeli slušati.
Sada svome Ocu pomaže tako što uslišava molitve. Ljudi mogu moliti koliko žele i sigurni su da će biti uslišani jer je jedan od njih dvojice uvijek u službi.
Na vjeronauk treba ići redovito zato što to Boga jako veseli, a ako ikoga treba razveseliti, onda je to upravo Bog. Nemojte izostajati s vjeronauka zbog odlaska na more ili drugih sitnih zadovoljstava, to nije ispravno!
Ako ne vjerujete u Boga, osim što ćete biti ateisti, bit ćete i jako osamljeni, jer vaši roditelji ne mogu uvijek biti uz vas, a Bog može.
Dobro je znati da je Bog tu kad ste u mraku, kad vas je strah i kad ne znate plivati, a veliki dečki vas bace u dubinu. Ne bismo smjeli misliti samo na stvari koje Bog za nas čini. Mislim da me je Bog ovdje postavio i da me može premjestiti kad god želi. Eto, zato vjerujem u Boga.” (Bruno Ferrero)

Liturgija dana

Novi župni listić!

Tribine za odrasle

tribine 2018 2019 naslovna

Želim krstiti dijete!

Želim se vjenčati!

Dječji zbor

Plakat djecji zbor112017mali

Go to top